U zadnjih nekoliko godina svjedoci smo brzine kojom je globalna digitalna transformacija društva iz korijena izmijenila i redefinirala društvene odnose, našu svakodnevicu, način življenja, gospodarske aktivnosti, lance vrijednosti, a najviše od svega, znanja i vještine koje su u današnje doba nužne da preživimo u svijetu obilježenom tehnološkim napretkom kakav do sada nije viđen u ljudskoj povijesti. Još je davne 1965. godine Gordon Moore formulirao glasoviti zakon po kojem predviđa da će se broj tranzistora na integriranom sklopu približno udvostručiti svake dvije godine. Tada nije mogao niti predvidjeti da će se taj zakon jednoga dana preslikati iz fizičke u informacijsku domenu, kada se u današnje doba količina generiranih digitalnih podataka gotovo udvostručuje svake dvije godine, dovodeći nas do zaključka da smo u svega posljednjih nekoliko godina stvorili više novih podataka nego sva pokoljenja od početka svojega postojanja.

Kotač promjene na krilima tehnološkog napretka pokreću znanja iz područja STEM (Science, Technology, Engineering and Mathematics).
Živimo u fascinantno vrijeme strelovitog napretka tehnologije i informacijske revolucije, kada je potrebno više nego ikada da se svaki pojedinac, ali i cijelo društvo neprestano i brzo prilagođavaju promjenama. Pravila po kojima su živjele prethodne generacije više ne vrijede, znanja koja stječemo zastarijevaju i prije nego li dovršimo proces školovanja, a za promjenu nas može pripremiti samo nova paradigma obrazovanja koja će nas učiniti fleksibilnima i spremnima na neprestano učenje. Ustrajanje na svijetu kakav je nekada bio ostavlja nas zarobljenima u prošlosti, bez perspektive i nade za bolju budućnost, nespremne da preuzmemo sudbinu u svoje ruke i ogorčene što nas svijet ne želi čekati u svojem nezaustavljivom galopu prema naprijed.

Kotač promjene na krilima tehnološkog napretka pokreću znanja iz područja STEM (Science, Technology, Engineering and Mathematics). Svako društvo koje ne želi ostati na marginama napretka u modernome svijetu mora shvatiti važnost ulaganja u područja STEM jer su to područja u kojima leži ključ napretka svake države i nacije. Prirodna bogatstva, ljepote i tradicija neke zemlje blagoslov su i baština koju treba njegovati, ali blagostanje nekog društva proizlazi iz toga koliko konkurentno i samodostatno gospodarstvo možemo stvoriti, jer bez toga nitko ne može biti gospodar svoje sudbine. U današnje vrijeme svjedoci smo kako nevidljiva ruka tržišta jednostavno briše tradicionalne industrije i djelatnosti koje se nisu znale ili htjele prilagoditi novim okolnostima i realnostima. Za promjenu nikad nije kasno, ali se ona neće dogoditi nemamo li jasnu želju i viziju kamo i kako ići.

Velika količina podataka koja nas okružuje i koja nam je danas dostupna sama po sebi nas ne čini pametnijima. Podaci koje ne možemo jasno interpretirati, pretvoriti u informaciju, razumijevanje i znanje beskorisni su i predstavljaju nam teret bez vrijednosti pa je stoga važno umijeće kako podatke pretvoriti u znanje. No, znanje iz kojega ne slijedi djelovanje svrha je samom sebi i s takvim znanjem nećemo biti na korak bliže blagostanju. Bez povezivanja znanja i gospodarstva, kao ključne strateške odrednice jednog društva, dolazi do prekida između dviju ključnih komponenti bez čije sinergije nije moguće razviti konkurentno gospodarstvo temeljeno na znanju kakvo je danas preduvjet uspjeha u nemilosrdnom globaliziranom svijetu. Čak i ako povežemo znanje i gospodarstvo, znanje koje nam pomaže u razumijevanju postojećeg, ali ne donosi inovaciju, nije znanje koje će biti preduvjet za globalno konkurentno gospodarstvo. Inovacija je kruna procesa stjecanja znanja i uvida gdje se od korisnika dostignuća i proizvoda drugih pretvaramo u one koji stvaraju nove vrijednosti. Inovacija je ključ za stvaranje novih vrijednosti u gospodarstvu temeljnom na znanju, a bez novih vrijednosti temeljenih na inovaciji nema konkurentnog gospodarstva koje može napredovati.
Stare paradigme obrazovanja postaju neučinkovite u modernome svijetu inovacija, za što trebamo pripremati naše mlade naraštaje još od najranije dobi.

Sagledamo li gdje se naša zemlja nalazi u ovome trenutku, možemo zaključiti da smo nažalost u najvećem dijelu ostali zarobljeni u prošlosti, da vlada opći osjećaj besperspektivnosti i ogorčenosti time da nas svijet ne želi čekati i dati nam ono što smatramo da zaslužujemo. Ponosni smo na naše prirodne ljepote i tradiciju, ali nismo spremni na istinsku preorijentaciju gospodarstva utemeljenog na znanju i inovacijama, nego puštamo da nam se takve stvari događaju slučajno i neplanski. Držimo neslavni rekord u neinovativnosti kao zemlja s najmanjim brojem patentnih prijava u cijeloj Europskoj Uniji. Ne stvaramo uvjete da se razvijaju poduzeća temeljena na inovacijama, nego pronalazimo najinventivnije birokratske smicalice kako bismo kaznili poduzetne i one koji drugačije razmišljaju. Trudimo se svim silama održati neodrživo, potičemo industrije i sektore koje je pregazilo vrijeme i koji se nisu niti pripremili za promjenu, a niti su je voljni provesti. Ne potičemo nove industrije na kojima bi ova zemlja mogla doživjeti procvat, jer smatramo da one mogu preživljavati i bez dodatnih poticaja. Takav nas pristup vodi u životarenje društva kao cjeline te je potrebna radikalna promjena paradigme koja može našu zemlju preobraziti u mjesto koje će postati atraktivno drugima, umjesto da naši mladi traže sreću izvan granica naše domovine Hrvatske.

Ključna promjena dolazi od potrebe za redefiniranjem cjelokupnog obrazovnog sustava. Stare paradigme obrazovanja postaju neučinkovite u modernome svijetu inovacija, za što trebamo pripremati naše mlade naraštaje još od najranije dobi. Mlade učimo znanju radi znanja, a odgajamo ih da su ocjene, a ne znanje i djelovanje, najvažniji pokazatelj koliko vrijede. Uz inflaciju odlikaša već u osnovnom školstvu, naša djeca nemaju i ne mogu dobiti osjećaj koliko zaista vrijede. Loš položaj nastavnika, kako socijalni, tako i društveni, ne pridonose tome da u sustav uđe dovoljno entuzijastičnih pojedinaca koji bi naše mlade naraštaje ne učili, nego odgajali za promjene koje ih očekuju u današnje doba. Premda je dijelom zbog inercije u količini informacija kojima smo svakodnevno okruženi, a dijelom i fascinacije tehnologijom u obliku svakodnevnih pametnih sprava koje mijenjamo svake godine, pojam STEM-a dobio na određenoj važnosti riječi koju danas vole mnogi izgovarati u raznim prilikama, stvarna podrška STEM-edukaciji od razine osnovne škole pa na dalje još je uvijek puno jača na deklarativnoj, nego na stvarnoj operativnoj razini.

Akademska zajednica, razvijana na postulatima koji su evoluirali kroz stoljetnu tradiciju, svugdje u svijetu zbog novih okolnosti koje je sa sobom donijela digitalna revolucija proživljava svojevrsnu krizu identiteta. Današnje uspješne visokoškolske institucije one su koje su prebrodile tu krizu i shvatile da živimo u svijetu koji nam se bez ikakvog upozorenja i najave promijenio ispred očiju. Stupovi akademskog obrazovanja koji su se stoljećima gradili kroz autoritativan odnos između profesora i studenta, jednosmjeran prijenos znanja, faktografsko učenje činjenica, linearan i predefiniran pristup studiranju, nefleksibilnost studijskih programa i akademsku zajednicu “cijepljenu” od hvatanja u koštac sa stvarnim problemima s kakvima se susreću nositelji gospodarskih djelatnosti, danas su prošlost za institucije koje su napravile iskorak u budućnost. Nova paradigma visokoškolskih institucija, koja se sve više pojavljuje u europskome prostoru, ali i šire, jest poduzetničko sveučilište (entrepreneurial university), koje je poduzetničko u svakome pogledu, od samog vođenja i organizacije institucije, orijentacije nastavnog procesa koje budi poduzetnički duh kod studenata, potpore poduzetničkim idejama i poduhvatima, digitalne transformacije zastarjelih procesa, učinkovite razmjene znanja i suradnje, internacionalizacije te mjerenja učinaka. Sve te odrednice su značajke sveučilišta budućnosti koje redefiniraju smisao sveučilišta, ciljeve, način djelovanja i utjecaj na društvo.

Stoga je za našu zemlju izuzetno važno već danas krenuti u transformaciju tradicionalnih visokoškolskih institucija u poduzetničke visokoškolske institucije, čija će primarna misija biti potpora inovativnom procesu stvaranja novih vrijednosti u gospodarstvu temeljenom na znanju. Proces inovacije usko je povezan s područjima STEM jer su to naprosto područja u kojima se danas događaju tehnološke inovacije koje donose nove vrijednosti. Stoga je važno naše studente što je moguće bolje pripremiti da budu vrhunski znanstvenici i inženjeri jer je to osnovni preduvjet da se mogu uspješno baviti područjima STEM. Međutim, tradicionalne visokoškolske institucije mogu sasvim uspješno ispuniti zadaću stvaranja vrhunskog inženjera i znanstvenika koji će biti kadar usvojiti sva potrebna znanja tijekom studija koja su mu potrebna da postane stručnjak u odabranom području, ali koncept u kojem je prijenos znanja jednosmjeran neće studente dovoljno pripremiti za onaj zadnji najvažniji stupanj savladavanja nekog područja, a to je sposobnost stvaranja inovacija i novih vrijednosti.
Istraživački orijentirano obrazovanje imperativ koje pokreće gospodarstvo utemeljeno na inovacijama.

Prvi najvažniji element kojim je tradicionalne visokoškolske institucije potrebno nadograditi na putu prema pravim poduzetničkim visokoškolskim institucijama jest istraživački orijentirano obrazovanje, jer samo profesori koji su aktivni istraživači mogu prenijeti ne samo znanje, nego i onaj žar studentima neophodan da i sami stvaraju inovacije. Znanje naših znanstvenika, mukotrpno stjecano kroz dugi niz godina, može pomoći oplemeniti proizvode i usluge naših poduzeća onom dozom inovacije koja je potrebna da bi zajednički uspjeli na globalnoj tržišnoj pozornici u kojoj je inovacija ono najvažnije što daje prednost. Nužno je također prepoznati važnost čvrste suradnje akademske zajednice i gospodarstva, jer je to put bez alternative budući da u globaliziranom tržištu samo najinovativniji preživljavaju i pritom uzimaju sve. Uključenje studenata u znanstvena istraživanja i projekte s gospodarstvom još za vrijeme studija dovest će ih u dodir sa stvarnim problemima, dati njihovom znanju kontekst i svrhu, motivirati ih da upijaju još bolje nova znanja, a onda ih i pripremiti da budu poduzetnici na svojim budućim radnim mjestima gdje će stvarati inovacije. Istraživački orijentirano obrazovanje imperativ je želimo li pokrenuti gospodarstvo utemeljeno na inovacijama. Želimo uvesti stručnu studentsku praksu. Nužno je dodati informirati dionike na tržištu rada o prednostima koje praksa nudi. S druge strane nužno je osvijestiti studente da putem prakse stvaraju prve formalne poslovne kontakte te da im se tijekom iste pruža bezbroj mogućnosti gdje mogu pokazati svoje vještine i kompetencije. Suradnja između studenata i alumni zajednice je neophodna, počevši od lokalne, preko regionalne do nacionalne razine. Potrebno je formirati koordinativne i strateške organizacije koje za cilj imaju održavanje trajne komunikacije između studenata svih studija sa svojim starijim, već akademski obrazovanim i poslovno definiranim kolegama.

Danas više nego ikada potrebna je interdisciplinarnost i povezanost između struka, poglavito tehničkog, društvenog i umjetničkog područja, u stvaranju novih vrijednosti i proizvoda. Premda se tehnološke inovacije i količina podataka koji nas okružuju u zadnje vrijeme razvijaju eksponencijalnom brzinom, ljudi su i dalje sa svim svojim biološkim i kulturološkim ograničenja faktor koji određuje koliko čovjek može pratiti takve promjene i na koji način će im se prilagođavati. Bez suradnje STEM područja sa strukama društvene orijentacije, poput ekonomije, sociologije, psihologije, prava i drugih društvenih znanosti, nemoguće je pokrenuti uspješan biznis, pronaći potrebu koju treba riješiti, razviti tržište i pronaći kupce te ih učiniti i održati sretnima. To je nešto što su znanstvenici i inženjeri često skloni podcijeniti, a što mnoge sjajne ideje i rezultate upravo iz tog razloga ostavlja nerealiziranima i nikada dovedenim do tržišta. Ne smije se niti u kom slučaju podcijeniti i važnost estetike i umjetnosti u kreiranju i plasiranju rješenja koje služi krajnjim korisnicima, zbog čega je kreativne industrije ne samo važno nego i nužno uključiti u proces stvaranja nove vrijednosti.

Promjena paradigme i uloge visokoškolskih institucija prema poduzetništvu vodi i prema promjeni paradigme načina učenja i podučavanja. Premda su teorijska znanja važna i nužna osnova da se osposobi kvalitetan stručnjak u bilo kojem području, u današnje vrijeme brzog zastarijevanja znanja, pogotovo u visokotehnološkom sektoru, prenaglašeno inzistiranje samo na teorijskim znanjima ne priprema na pravi način studente za izazove ekonomije temeljene na poduzetništvu. Razvijanje poduzetničkog duha kod studenata stvorilo je onu ključnu prednost koju danas imaju države poput Sjedinjenih Američkih Država, Izraela, skandinavskih zemalja, Njemačke i mnogih drugih. Studenti su u godinama kada su u naponu snage i kreativnosti i kada im treba maksimalno pomoći da svoje ideje pretoče u nova poduzeća i proizvode u lancu vrijednosti kreativnog gospodarstva. Neke od danas najvećih i najutjecajnijih visokotehnoloških tvrtki, kao što su Dell, Dropbox, Facebook, Google, Microsoft, Yahoo, pokrenuli su upravo studenti.

Za razvoj poduzetničkog duha i vještina kod studenata nije dovoljno imati samo prilagođen nastavni program, potrebno je za njih stvoriti i uvjete pri visokoškolskim institucijama da se bave pravim poduzetništvom i da svoje ideje pokušaju pretočiti u stvarnost. Klasični poslovni inkubatori i akceleratori često nisu usklađeni sa studentskim potrebama i ritmom života, a postojanje takve infrastrukture na visokoškolskim institucijama bi ne samo bolje povezalo profesore, studente i postojeću opremu, nego i motiviralo sve one koji se nisu možda niti mislili baviti poduzetništvom da takvo nešto pokušaju. Prema podacima International Business Innovation Association’s 2016 IMPACT Index, u SAD-u je udio studentskih inkubatora pri sveučilištima bio oko 20 % u 2006., 30 % u 2012. i čak 42 % u 2016. godini. I dok najrazvijenije zemlje svijeta koje su predvodnici tehnološke revolucije kontinuirano ulažu upravo u poduzetničku infrastrukturu pri sveučilištima, u ionako slabašnoj hrvatskoj poduzetničkoj infrastrukturi sveučilišta, veleučilišta i visoke škole nisu dovoljno prepoznati kao mjesta koja bi trebala biti centri poduzetničke potporne infrastrukture, a potpore studentskom poduzetništvu gotovo da i ne postoje. Ako želimo napredovati potrebno je što prije ispraviti takav propust i nepravdu prema našim studentima jer u suprotnom ćemo sve više zaostajati za razvijenim svijetom. Time potičemo studentski aktivizam. On je temelj svakog kvalitetnog poduzetništva u struci, znanosti ili u političkom djelovanju. Aktivnosti mladih unutar studentskih organizacija kreiraju vrijedno iskustvo koje omogućava razvoj vještina još i tijekom studija. Mlade treba uključiti u procese odlučivanja u okviru politika visokog obrazovanja. Zalažemo se za obrazovni sustav jednakih mogućnosti koji svakom pojedincu omogućava pod jednakim uvjetima uključivanje u obrazovani proces, a nagrađuje najbolje.

Obrazovanje je budućnost. Zalažemo se za visokoobrazovni sustav koji potiče znanost i njezino povezivanje s gospodarstvom. Promičemo ideju binarnog sustava koji je razvijen unutar europskog prostora visokog obrazovanja te mobilnost studenata. Snažno se zalažemo za zastupanje studentskih interesa na visokim učilištima, za studentske udruge i za snažniju uključenost i sudjelovanje studenata u studentskim zborovima svih razina. Potičemo cjeloživotno učenje. Želimo da hrvatsko društvo uhvati korak sa svijetom u uporabi modernih dostignuća tehnološko-digitalne revolucije u industriji, u privatnom i u javnom sektoru. Potrebna je promjena u percepciji društva, ali i akademske zajednice iznutra, da su upravo visokoškolske institucije nositelji poduzetništva i inovacija u gospodarstvu temeljenom na znanju. Vjerujemo kako takvim pristupom možemo ostvariti značajan napredak prema zemlji blagostanja.

Deklaracija Hrvatske akademske zajednice o važnosti istraživački orijentiranog obrazovanja i studentskog poduzetništva usvojena je jednoglasno na 9. Saboru Hrvatske akademske zajednice, 15. prosinca 2018.

Izvjestitelj: Prof. dr. sc. Mislav Grgić, dopredsjednik Akademskog vijeća HAZ-a